Shiza na kvadrat.

Prvi.

Zatvorim oči i udišem te.
S usnama na tvom vratu osjećam ti puls.
Mrak u sobi, vani se čuju povremeni prolaznici i pokoji automobil.
Tvoja ruka u mojoj kosi, na mom ramenu, struku, nogama.
Ljubiš me.
Ponovno odmaramo.

- Da znaš kako ti osjećam puls...
- Ma imam neko sranje sa srcem...
- Kakvo sranje?
- Ma ne brini, tako ja uvik kad si ti tu...

Zatvorim oči i više ne vidim njegovo lice.
Na usnama još uvijek osjećam postojan ritam tebe.
 

shiza wrote @ 15. svibanj 2011 13:51:55 and then 1 people said:

...

I ne mogu ja isplakati toliko suza koliko ti mene možeš povrijediti.
Ne, ništa se novo nije dogodilo. Ali odjednom je postalo teže normalno disati.
 

shiza wrote @ 11. svibanj 2011 0:52:12 and then 7 people said:

Cause I shiver.

To Mr. Long Shot.

Ne možeš me slomiti.
Ne možeš me uništiti.
Ne dam ti da me povrijediš.
Nisi ti toga vrijedan. Nisi ti, dušo, toliko bitan.
Ne dam ti više ni da me dotakneš.

Svi oni usputni zagrljaji kad bi se našli prije kave.
Slučajni dodiri. Tvoje odgurivanje u zajebanciji.
Elektricitet između tvoje i moje kože.
Shvati, to me više ne čini sretnom.

Nema više naših kava, nema višesatnih razgovora, nema više ničega. Ne dam ti da me opet povrijediš. Potpuno ignoriranje stupa na snagu... sad. Na neodređeno vrijeme.

Al svejedno su nekako tvoje riječi našle put do mene.
Do onih slabih, jadnih šavova kojima se krpam u zadnje vrijeme.

---

A Njemu...

Sinoć mi je bilo na vrhu jezika da ti kažem da...
Ne. Još je prerano. Daleko prerano.
Ajmo polako.
 

shiza wrote @ 8. svibanj 2011 20:17:33 and then 2 people said:

Na početku, i ponekad je sasvim dovoljno.

Većinom pričamo o nevažnim stvarima.
Većinom se zajebavamo.
Većinom se seksamo.
Većinom se smijemo kao luđaci.

Ali ponekad kažeš nešto stvarno lijepo što me na nekoliko trenutaka izbaci iz tračnica.
Ponekad staneš usred zajebancije kako bi me poljubio na najromantičnije nježan način.
Ponekad usporimo i vodimo ljubav, sinkronizirani do u sekundu.
Ponekad sjedimo na suprotnim krajevima prostorije i komuniciramo osmijesima.

I znaš, ponekad je zasad dovoljno.
Jer tek počinjemo, a kraj se ne nazire.

:)

shiza wrote @ 5. svibanj 2011 14:47:07 and then 7 people said:

Patetika s negativnom produkcijom nade.

Ja sam znala danima čekati na tvoj znak.

Proljeće se došuljalo, ali ja sam još uvijek bila u svojoj osobnoj zimi.
Plavo nebo mi se rugalo; sunce je pržilo isuviše neugodno.
Nisam htjela napuštati svoj mali privatni svijet, a kad bih ipak izašla, mrzila sam ljude.
Trajalo je to dugo... Predugo.

Čekala bih danima da čujem tvoj glas, da vidim tvoj osmijeh; neke davno poznate kretnje.

Tvoja ruka oko mog struka.
Tvoji prsti na mom vratu, dok polako klize niz moja naježena leđa.
Tvoja ruka na mom koljenu dok se vozimo u tišini.
Tvoj dlan na mom obrazu, dok palcem pratiš liniju mog lica do usana, već spremnih na poljubac koji nikad nije dolazio.

Tisuće zajedničkih šutnji.
Danima, tjednima sam čekala da ponovno osjetim tvoj dodir.

I onda si me jednog dana prestao dodirivati tako.
Prestao si me uopće dodirivati.
A ja sam još uvijek čekala kad ćeš se sjetiti svih onih trenutaka koji su možda bili mali, ali su značili neopisivo puno.

Tad još nisam shvaćala zašto si odjednom prestao.
Bila sam izbezumljena.
"Što sam krivo napravila? Zašto mu više nije stalo?"

"Glupačo! Stalo?!
Ti misliš da je njemu bilo STALO?!
Misliš da bi prolazila kroz ovo da mu je bilo stalo DO TEBE?"

Počela sam onda primjećivati da pažljivo izbjegavaš svaki naš dodir.
Držao si distancu, kao u nekom čudnom mačevalačkom dvoboju.
Ali umjesto mačeva, ti si imao šutnju, a ja gorljivu želju da se utopim u tvom zagrljaju dok izgovaram bujicu nerazgovjetnih pozdrava u tvoj vrat.

Ti si imao srce od leda koje je kucalo za drugu, a ja sam bila spremna pokloniti ti svoje na najmanji znak zainteresiranosti za takav besmislen čin.
Ti si imao osmijeh koji ti nije doticao oči, a ja sam imala cerek zaljubljene budale.
Tvoj egoizam me je proždirao. Gravitirala sam oko tebe bez ikakve želje da se maknem od tvog pogubnog utjecaja.
Ali nisam mogla. Tad sam se već previše zaplela da bih se mogla tako bezbolno udaljiti.

Onda si me jednog dana opet dodirnuo. S namjerom. Tvoja ruka oko mog struka, opet.

Tvoji prsti na mom vratu, tvoj dlan na mom obrazu, palac na mojim usanama, opet.
I onda poljubac koji je zaustavio svijet na trenutak.
Rastali smo se uz nekoliko suvišnih riječi. Trenutak je bio pokvaren i bilo je prekasno da se vratim natrag u tvoj zagrljaj. Već si bio na odlasku.

Čekala sam satima nakon toga da mi se javiš.

Sati su se pretvorili u dane, dani u tjedne, tjedni u mjesece.

Jesen je prošla, kao i zima.
Proljeće je došlo, ali lažno vedri dani nisu učinili ništa dobrog za moju dušu.
Nisam se čula s tobom već dugo, dugo.

Mjeseci su se pretvorili u godine, godine u desetljeće.

Čula sam da si s njom zadnjih nekoliko godina.
Čula sam da te čini sretnim.
I da više nemaš srce od leda i da je tvoj egoizam nestao.
Voljela bih da sam to bila ja.

Oh, davno sam ti ja oprostila.
Sad još samo pokušavam zaboraviti.
Ali zaborav ne dolazi.
I noći su sve hladnije, čak i s njim pokraj mene.

Svake godine odem u svoj stari grad na nekoliko dana, posjetiti roditelje.
Ponekad iz kafića promatram djecu koja ulaze u školu.
Pitam se imaš li dijete, i ako imaš, liči li na tebe.
Ima li tvoja kćer tvoje zelene oči ili tvoj sin kosu kao svoj otac?
I onda dođe on sa kave sa sestrom, sjedne pokraj mene i poljubi me.
Dan se malo popravi, oblaci ne izgledaju više tako prijeteće, a suze ispod sunčanih naočala polako nestanu.

Možda je istina ono što kažu - da neostvarena ljubav boli više od ijedne koja je jednom bila stvarna.
Znam da ja... Ja se još ponekad uhvatim kako razmišljam o svemu što smo mogli biti, a nikad nismo.

Prošlo je već previše vremena i predugo sve ovo skupa traje.
Puštam te. Idi. Ostavi me na miru. Ne želim te više.
Želim biti sretna. Želim učiniti nekog drugog sretnim.
Ti i ja, mi smo imali svoju priliku.
A ti, ti si imao moje srce na dlanu.

Ja sam znala čekati danima na tvoj znak...

shiza wrote @ 21. travanj 2011 23:58:17 and then 6 people said:

Mhm.

Evo ti

Jer me nasmijavaš. I činiš sretnijom nego što sam bila zadnjih mjesec dana. :)

shiza wrote @ 10. travanj 2011 18:49:00 and then 5 people said:

:)

Well, hello spring!

Again. :)

shiza wrote @ 31. ožujak 2011 19:37:40 and then 6 people said:

And the lights will guide you home.

Imam osjećaj kao da je svaka odluka koju sam donijela u zadnja dva mjeseca bila pogrešna. Pa... gotovo svaka. Okej, sjećate se mog prvog povratničkog posta prije 2 mjeseca, kako sam donijela neke odluke koje su se tad činile pravima? A-a.

Riješiti pitanje faksa? Nisam ništa riješila. Samo sam se zaplela dublje u mrežu laži koju sam ispričala roditeljima jer im ne mogu reći u lice da mrzim to što trenutačno studiram.

Da radim ovo ljeto? Da, prijatelj mi je to "sredio", ali s obzirom da ne komuniciramo puno u zadnje vrijeme, ja ne znam točno na čemu sam s tim.

Odluka da se udebljam? Okej, da, udebljala sam se tri kilograma u mjesec dana i tu sam stala (I think. Not sure.). I iako sad imam 57 kilograma na 175 cm, što bi trebalo biti savršena težina (iz mog kuta gledišta u ovom trenutku), osjećam se tromo i ne baš dobro u svojoj koži.

---

Jednostavno... ne znam. Osjećam se kao da ne živim svoj život kako treba u zadnje vrijeme. Fali mi ona stara Marina.

Don't know what happened to her. :|

Nadam se samo da ne leži u nekom jarku, pijana, u mraku, jer je stvarno trebam sad. :|

shiza wrote @ 24. ožujak 2011 17:09:56 and then 7 people said:

Pismo petnaestogodišnjoj sebi.

Bok, Marina.

Ja sam devetnaestogodišnja ti i zadovoljna sam svojim životom. Što god da ti sad kažem, zaboravi, jer ovo što si sad oblikovat će osobu koja ćeš tek postati.

Okej, prvo.
Imaš petnaest godina i single si. To je U REDU. Kasnije ćeš stalno imati nekoga. I bit će ti lijepo, ali lijepo ti je i sada.

Drugo, škola.
Upisala si gimnaziju i mrziš je. U redu je, kasnije će ti biti drago jer ćeš upoznati gro ljudi koje ćeš zavoliti. Mladena će ti postati fenomenalna prijateljica. Dina je predivna, Katarina također. Upoznat ćeš Žuju i postat će ti najbolja prijateljica, što se vjerojatno ne bi dogodilo da ne ideš u tu "vražju ustanovu". I, da, etika ti je puno bolji izbor od vjeronauka, ako se misliš. U trećem razredu dolazi najluđi profesor kojeg ćeš se kasnije uvijek sjećati s nostalgijom. Podsjetnik: zadnji sat etike u trećem razredu snimaj s mobitelom.

Treće, faks.
Upisat ćeš skroz krivu stvar i još uvijek ne znam kako će to ispasti. Ali!
Upoznat ćeš Magdalenu i još nekoliko super ljudi i to će valjda ispasti dobro.

Inače, kroz ožujak 2009. igraj loto. Brojevi su (neki) bili: 5, 15, 25, 35, 39, 27, 29 (?). Ostale kombiniraj. Igraj sistem.

Četvrto, ne govori materi i ćaći da imaš momka. Ikad, ikog.
Kad se zaručiš, dovedi ga na ručak. :)

Kad čitava obitelj ide na selo posjetiti djeda, idi s njima. Nećeš imati puno vremena, a nikad ga nisi upoznala kako treba. You'll regret it.

Što se izgleda i debljine tiče, ne brini. Iako nikad nećeš biti predivna i savršena, jednog jutra ćeš se probuditi i shvatiti da si zadovoljna s onim što imaš. Isto tako, od šesnaeste do devetnaeste godine ćeš sa 63 kilograma spasti na 55 ili manje, na istu visinu. JEDI. Prekinuo je s tobom, ali to nije izlika da ne jedeš. Pala si ispit, ali to nije izlika da ne jedeš. I ne plači toliko. Ništa nije vrijedno tih suza.

Ali ono najvažnije - uživaj. Uživaj u svakoj sekundi i u svemu što ti se pruža. Znam da znaš, ali još uvijek ne znaš. Možda ni ja sad još uvijek ne znam, ali trudim se. :)

Nemoj se vraćati kući sporednim putem zato što si popila jednu ipo jeger kolu na prazan želudac i misliš da na sporednom putu neće biti policije. HOĆE. I napuhat ćeš 0,7 bezveze. Da ti kuća nije 600 metara dalje, ne bi te pustio. I da nemaš dekolte, ali to je druga priča. :)

Ah, da, dekolte. Još jedan razlog da jedeš. IZGUBIT ĆEŠ CICE ako ne jedeš. :P

I ne brini toliko oko svega.

Samopouzdanje stiže. It's on its way! Samo što nije. :)

I život je lijep.
Everything will be okay.

A sad...
 

:)

shiza wrote @ 15. veljača 2011 11:06:25 and then 14 people said:

Once beautiful.

Glazba je za mene uvijek bila nekakav pokazatelj kako mi zapravo ide u životu u tom trenutku.

Ako bih, na primjer, imala faze kad danima slušam samo jednog izvođača ili samo jednu te istu pjesmu, to su bila razdoblja stresa i napetosti, pa bi mi trebala nekakva konstanta koja će me držati na okupu.

Ako bih danima samo slušala stvarno spore, melodične pjesme, to je bilo vrijeme tjeskobe koju sam pokušala zamijeniti i izbrisati glazbom.

Dani kada bih slušala samo Azru su bili dani kad sam bila umorna od svega. Ne, to ne znači da bi me Azra dovela u to stanje, Azra me izvlačila iz njega.

Dani kada bih slušala samo Pepperse su bili dani kad sam bila zaljubljena u nekoga tko ih je volio. Prva ljubav, prije pet godina. Već ih dugo ne mogu slušati na taj način, iščekujući svaku pjesmu kao da je najsavršenija na svijetu. A prošlo je pet godina otkad sam išta osjećala za njega. Danas se čak i smijem kad se sjetim svega. Ali nekako mi više nisu toliko dragi da bi ih mogla dugo slušati.

Dani kad sam slušala Buzzcockse su bili u onom međurazdoblju prije 2 godine, kad sam prekinula sa svojim drugim dečkom i bila zaljubljena u svog tadašnjeg najboljeg prijatelja, s kojim sam kasnije bila dvije godine u vezi. Ni njih više ne mogu slušati na taj način, iako sam znala barem tri čitava albuma napamet.

Dani kad sam slušala The National su bili još i najgori. Dani kad nisam imala razlog da maknem dalje od svoje spavaće sobe, tmurni, oblačni dani, hladni dani hladnih lica. A svejedno, The Nationalu se uvijek rado vraćam.

Možda je stvar u tome da je moj blesavi mozak odlučio da svaka pjesma mora biti povezana s nečim sretnim prije nego što se on prestane baviti s njom. :)

Ali ovih dana slušam sve i svašta. Pronašla sam stare CD-ove iz prvog i drugog srednje i sad se čudim koliko je vremena prošlo otkad neke pjesme nisam slušala, ali kako još uvijek znam sve riječi. I ne samo to - kako neke pjesme još uvijek izazivaju u meni onaj dobro poznat bolno-slatki osjećaj iščekivanja nečega što se zapravo već dogodilo i odavno je preboljeno.

I sjećanja... Marija i ja na plaži, osmi razred, vjetrovito popodne, obje pjevamo "Sweet Child O'Mine" i detaljno analiziramo sve poruke koje mi je poslao taj nesretni, ta prva ljubav, koji je bio četiri godine stariji od nas i nije namjeravao imati ništa sa mnom, ali svejedno smo se dopisivali.

"The Lucky One" od Au Revoir Simone, pjesma koju sam prvi put čula nakon 5 sati čekanja kod svoje doktorice, sa upalom pluća i na rubu suza, i koja me je smirila na dotad neviđen način.

Ili ono jutro kad sam išla na predsat u školu i gledala tek izlazeće sunce kroz krošnje stabala dok sam se penjala vanjskim stepenicama gimnazije, a dok su mi na iPodu svirali Beatlesi.

I tako sjedim tu, u ovoj uskoj sobi previsokog stropa u Zadru, daleko i prostorno i vremenski od svega toga i opet iščekujem da se dogodi nešto predivno, nešto što će promijeniti moj život na neke nove načine.

Ovih dana, glazba koja svira kod mene je moj bijeg od stvarnosti u snove.

A to već dugo, dugo vremena nisam imala.

shiza wrote @ 12. veljača 2011 10:56:24 and then 8 people said:

Adieu, farewell, tschüss, hasta luego, bok, adio, ciao! :D

Odlazim i ja za...

...na još jedan Red Bull party!
Al nije Zagreb. Nego Zadar. :D

Očekujem da ovaj post bude na naslovnoj stranici.
Hvala unaprijed :D :D :D
 

shiza wrote @ 8. veljača 2011 17:13:41 and then 8 people said:

Kao ti i ja.

Dijete u noći, kao ti i ja
stranac u prolazu, kao ti i ja

Znala sam da od toga neće biti ništa, ali ipak sam se veselila. Naposlijetku, izašli smo prošli tjedan i bilo mi je sjajno s tobom. Ali onda se nismo čuli do jučer. I sve je to okej, jer smo se dogovorili izaći večeras. Ali večeras nismo izašli jer si ti sinoć opet prohodao s bivšom. Pa si danas opet prekinuo. (Pa prohodao? Nije mi jasno.) Drago mi je zbog tebe. Iako sam ja izvisila.

Cvijeće na granici tone u san
žena na krevetu, kao ti i ja

Nisam se ja zaljubila u tebe, shvati to. Niti sam toliko luda, niti si ti toliko (mmm) dobar. Ja sam, eto, bila sretna jer sam trebala izaći na pravi dejt nakon ne znam koliko vremena. (Kad si u vezi, nemaš dejtove. Imaš "oćemo se viditi večeras?")

Dodir usana, oznojena tijela
daleko od ljubavi, kao ti i ja

Ne, stvarno shvati da to nema veze s tobom. Shvati da to nema veze sa stajanjem na pozdravu suncu s tvojim usnama na mojoj kosi, shvati da to nema veze sa zvukom tvoga smijeha. To se meni samo sviđalo, bilo je drugačije od njega. (A sve ono prije njega ja sam ionako zaboravila. Bilo je davno.)

Jutro na obali, kao ti i ja
napušteni brodovi plivaju lijeno
rastočene olupine, kao ti i ja

Ja sam se samo veselila jednoj večeri bijega od samoće koja me ubija u ovom gradu kojeg sam zavoljela. Ali ja sjedim tu, sama i mamurna od svojih pogrešaka. Ja polako venem, a lažno proljetni dan nije učinio ništa dobrog za moju dušu.

shiza wrote @ 5. veljača 2011 22:09:04 and then 11 people said:

Cilj:

Udebljati se 2 kilograma u sljedećih mjesec dana. Prijedlozi?

Upamtite da:
+ studiram i ispitni su rokovi, a ja se živciram i nemam apetita
+ treba mi 15 minuta pješke do faksa i 15 natrag, tako da dnevno hodam pola sata, sat.
+ faks mi ima 5 katova, a ja sam većinom na 4. ili 5., što uključuje dosta stepenica.
+ svaki put kad me baka tjera da jedem (a živim kod nje u Zadru), moj želudac u inat ne osjeća glad.

Poželjno bi bilo da mi pričate o hrani koju volite. I možda koji recept koji obožavate ili neka slika koja tjera slinu na usta. Hvala. :)

shiza wrote @ 4. veljača 2011 10:21:47 and then 13 people said:

Heart in a cage.

Well I don't feel better
When I'm fucking around
And I don't write better
When I'm stuck in the ground

I tako ja padnem taj usmeni. I onda ta profesorica popizdi jer joj netko nije savršeno naučio svaku jebenu od 500 riječi koje smo trebali naučiti. Pa se iskali na ljudima koji odgovaraju nakon tebe i jedna od njih je slučajno i tvoja najbolja prijateljica s faksa. Koja te nakon toga nazove i priča ti deset minuta o tome dok ti ne osjećaš takvu jebenu krivnju da se to riječima ne može opisati jer si nekome možda pokvarila čitav ispitni rok i putovanje u drugu državu. Meni to osobno nije baš nebitno.

I don't want what you want
I don't feel what you feel
See I'm stuck in a city
But I belong in a field

I nisam uopće sigurna ima li smisla nastavljati ovaj faks kad znam da ću na jesen opet biti prva godina (službeno)... najbolje da uzmem tu jednopredmetnu geografiju i odjebem ovaj engleski usrani. Mogu ja njega voliti i da ga ne studiram, tako da...

Help me, I'm just not quite myself
Look around, there's no one else left

Sutra nakon ispita iz lingvistike idem kući. Kući kući. I bit ću tamo do petka, dok se ne naspavam, ne najedem kako treba, ne provozam svojim autom do mile volje, ne vidim s prijateljima i ne znam što sve ne. Trebaju mi ta dva dana odmora do sljedećeg ispita.

I went to the concert and I fought through the crowd
Guess I got too excited when I thought you were around

I bila sam na koncertu Brkova u subotu navečer s Lukom, što je ispalo prilično dobro, s onih nekoliko pića prije i na koncertu i zbog činjenice da sam znala svaku jebenu pjesmu napamet (dobro, osim jedne). I prespavala sam kod Magdalene i probudila se u osam ujutro u nedjelju i onda još sat vremena ležala na Magdaleninom kauču i molila boga da zaspem jer sam bila premorena.

Zadnja tri tjedna sam možda 1-2 puta spavala duže od 4-5 sati. Još noćas učim i onda barem 2 noći zaredom spavaaaam.

'ku noć. :*

shiza wrote @ 2. veljača 2011 0:13:46 and then 11 people said:

Exit.

Ne možeš pobjeći od problema selidbom na dobru, staru, poznatu adresu. Kad bi barem bilo tako jednostavno... vratiti se kući, odmoriti se malo od svega na dva-tri mjeseca, ništa ne raditi i samo uživati. Ali već sam zaboravila kako to ide.

Preselila sam se u novi grad, počela jedno drugo mjesto zvati svojim domom i čekati da se u njega vratim sa svojih malih vikend-putovanja roditeljskoj kući. Tamo ionako zapravo nemam što tražiti - moja soba više nije moja, moje stvari su skoro sve ovdje - od odjeće do knjiga - moj život je preseljen u ovu usku, dugačku sobu previsokog stropa u Zadru.

Prekinula sam s momkom u utorak ujutro, nakon dvije godine veze. Jer, eto, konačno sam u sebi pronašla onu snagu koja mi je trebala da to napravim - u zadnjih nekoliko mjeseci naučila sam ponešto o sebi i shvatila neke bitne stvari o svemu ovome.

A to je da imam devetnaest godina, da studiram nešto što volim, ali ne znam kako učiti, i da studiram nešto što znam kako učiti, ali mrzim iz dna duše. Tako da sam odlučila da ću sljedeće godine pametnije birati što želim studirati. I sad se dvoumim da li da prijavim opet engleski i uzmem dvopredmetnu geografiju (nastavnički smjer) ili da prijavim jednopredmetnu geografiju (znanstveni smjer). Ili, eventualno, turizam. Naravno, sve ovo u Zadru. Zavoljela sam ovaj grad.

I shvatila sam da je sad pravo vrijeme za donošenje nekih odluka. Jedna od njih je da sredim pitanje faksa. Druga je da radim ovo ljeto. Treća je da se udebljam nekoliko kilograma i prestanem izgledati kao čačkalica.

Zbog nerviranja raznoraznih oko španjolskog i natrpanog radnog tjedna, u zadnjih pet mjeseci sam izgubila nekoliko kilograma. Ne bi to bilo toliko strašno da, što zbog gubitka apetita zbog stalnih prekida s dečkom i uobičajene ture mršavljenja preko ljeta zbog konstantne aktivnosti, nisam izgubila i preko ljeta nekoliko kilograma. Tako da se sad, htjela-ne htjela moram udebljati prije ljeta. Kako to čudno zvuči, sa svim drugima koji pričaju kako žele smršaviti. :)

Odoh pokušati naučiti cijeli semestar jezičnih vježbi iz engleskog za usmeni sutra popodne. Držite mi fige. :*

shiza wrote @ 31. siječanj 2011 13:58:39 and then 13 people said: